Ovo je pjesma o Talima, koju je autor Ananije Simonović recitovao planinarima dana 20.8.2005. godine, na grebenu Tali, pred Rudom glavicom, gde je u 77. godini sa sestrom Đukom, koja je u 74. godini života, predvodio grupu planinara koja je, po prvi put, markirala stazu ka ovom vrhu.
Na vrh Tali kad izađem
osjećam se ko podmlađen,
i uživam od miline,
gledam sela i planine.
Ropušnicu gledam ravnu,
moju ljubav još odavnu.
Djetinjstvo sam tu proveo
i mnogo je zavolio.
Gledam dolje Subotišta,
katun Doli i Igrišta,
grčki katun starostavni
i Korita, izvor hladni.
I Utlicu i Gradinu
i prostranu Sinjavinu.
Gledam Kapu i Zebalac
i Javorje i vrh Starac,
pa Durmitor glasoviti,
Crna Gora s njim se kiti.
I Gradišta i Umove,
Bjelasicu i Komove,
u daljini Prokletije,
gordi Lovćen do Rumije.

S vrha Tali gledam dolje
Dragovića ravno Polje
i Morače obadvije,
gledam Rovca i Platije.
I Maganik i vrh Stožac
i visoki Vojinovac.
Sve planine gordo stoje
i prkose vjekovima
i pružaju zadovoljstvo
mnogobrojnim došljacima,
koji dođu da ih vide,
ljepote se svima svide.
Ja pozivam prijatelje,
dobre ljude, planinare,
neka dođu na vrh Tali,
ljepote se nagledaju,
u prirodi uživaju.
"Pjesmu sam sastavio povodom mojeg boravka na vrhu Tali, 13.6.2004. godine, sa sinom Vladanom i 25 planinara Planinarskog društva "Bjelasica" iz Kolašina."
Ananije Simonović
penzioner, rođen u Osrecima 19.10.1928. godine
Podgorica, Ivana Milutinovića 9.