Malobrojna ekipa planinara PD „Kozare” pridružila se planinarima iz Srbije u akciji osvajanja vrhova Talija i vrhova na Stožcu koji pripadaju masivu Moračkih planina u Crnoj Gori. Nakon toga samostalno smo se popeli i na dva vrha Komova, Vasojevićki i Kučki kom.
Utiske i opis akcije pročitajte u izvještaju Bore Kneževića...
Dana 21.08.2008. (četvrtak) krenuli su na Tali i Komove članovi PD „Kozare” iz Banja Luke: Zoran Novaković, Željko Raspudić, Žarko Panić, Milan Šipka, Milenko Đurić, Metodi Davidović, Neven Boroja i Boro Knežević. Nakon 13 sati vožnje i neplaniranih peripetija vezanih za prevoz, stigli smo u Ropušnicu (Pirevine) podno Talija.
Nakon što smo postavili logor i malo došli sebi od neprospavane noći, pošli smo sa vodičem Tomicom Delibašićem i planinarima iz Beograda, Zvečana, Leposavića i Lazarevca na Tali. Tokom našeg uspona na Rudu glavu [2020m], Kokošiju glavu i Kule [2063m] došlo je do punog izražaja Tomičino odlično poznavanje planine, njegova smirenost i spremnost da odgovori na mnogobrojna pitanja učesnika uspona. Svi smo bili jednoglasni da je Tali veoma lijep, ali i da je uspon relativno opasan i da definitivno nije za svakoga. Pogled je na sve strane prekrasan, a pošto je dan bio lijep imali smo šta i vidjeti. Vratili smo se u logor umorni, ali ispunjeni ljepotom kojom smo bili okruženi na svakom koraku.
Nakon noćnog odmora poranili smo i predvođeni Tomicom krenuli prema Lukanjem čelu [2049m] i Vojnovcu [2072m]. Ovaj put smo vidjeli i doživjeli ljepotu ovih planina iz drugog ugla. Vidjeli smo katune, velike i male, kanjon rijeke Mrtvice, stada konja, goveda, ovaca i koza, prekrasne predjele i neobično lijepo i zanimljivo kamenje i stijenje. Opet smo bili jednoglasni, ovdje sledeći put dolazimo na 7 dana, da ponovo vidimo i doživimo ovu nesvakidašnju ljepotu.
Koristim ovu priliku da izrazimo svoju zadivljenost i veliku zahvalnost ljudima velikog srca koji su bili nesebični, predusretljivi i gostoljubivi što se rijetko doživljava. Veliko ljudsko hvala, s poštovanjem i ljubavlju upućujemo gospodinu Spasoji Maškoviću i njegovoj supruzi Ljubinki, Vuletu Jovanoviću, Ananiju Simonoviću i njegovoj poštovanoj supruzi, Mišku i supruzi sa katuna Doli.
U subotu ujutru smo se rastali sa Tomicom, zahvalni na zaista nezaboravnom doživljaju i planinarima iz Srbije koji su se uputili prema kanjonu Mrtvice. Mi smo se spustili do Kolašina i nastavili put eko-katuna Štavna u podnožju Komova.
U podnožju planine smo podigli logor i odmah se organizovali da iskoristimo lijepo vrijeme i popnemo se na vrh, Vasojevićki kom [2461m]. Ovdje smo ugledali i doživjeli čaroliju planine na drugi način, ništa manje nego prethodnih dana, samo drugačije.
Padalo je veče, a sa njim i gusta magla, tako gusta da je i jedan lokalni konjanik zalutao u naš logor pa nas je pitao gdje je put za njegov katun. Noću je malo kišilo, a jutro je obilježila neprozirna magla i hladna svježina. Kada smo došli pod Vasojevićki kom magla se kao po našoj želji, naglo razilazila i ukazali su se dragi nam visovi. Skrenuli smo prema Kučkom komu [2487m], put se iznenada izgubio ili smo mi bili nepažljivi i naletjeli smo na povelik sipar niz koji smo se polako i oprezno spustili. Popeli smo se na vrh Kučkog koma koji je podsjećao na đavolji kamenolom, ali je pogled bio čudesno lijep, pogotovo na Prokletjie koje su nam izgledale kao mali Himalaji. Sretno smo se spustili do logora, umorni, ali ushićeni što smo imali priliku da dođemo ovdje i doživimo svu ovu ljepotu koje nema nadaleko.
Od srca preporučujemo svim planinarima da dođu i uvjere se da nisam ništa pretjerao, već da sam nedovoljno detaljno opisao sve ono lijepo što smo vidjeli i doživjeli.
Boro Knežević
[Napomena: Slike postavljene na sajtu PD „Kozare” možete videti ovde.]