Na grebenu je ovaj put Ananije recitovao svoju pjesmu o Tali. “Na vrh Tali kad izađem, osjećam se ko podmlađen”, izlazilo je zanosno iz njegovih grudi.
Starina je u svojoj 77. godini, sa sestrom Đukom u 74. godini i grupom planinara, išao iza nas i markirao, po prvi put, stazu ka ovom vrhu. Tako smo bili ekipa koja je poslednja išla nemarkiranom stazom.
Greben Talija je u znaku misterije Kokošije glave. Kada sam prvi put tražio rešenja, čuo sam uveravanja meštana da tu nema rešenja, da idući od Rude glavice ima neka desna polica, što vrh obilazi, ali je ona zbog neupotrebe zaravnjena travom što visi okomito. Pa ipak, nađoh prolaz levo i danas vidim da je praktično on jedini. Na momenat se čini, ne bez razloga, da je ovo najviša tačka, a ne Kule. Pada u oči uzanost i isturenost ovog vrha, koji je na obe strane grebena zahtevan, nasuprot Kulama koje su zaravnjene. A levo i desno je odsek, sve do dna, koga nema.
Koncentaracija posle dužeg odmora, mir i lagani sigurni hod po grebenu, stenama i travi gde treba tražiti oslonce iza busena, a nekada se i za nju pridržavati. Pa onda u procep, gde je jedina opasnost upravo trava. Vule kaže da bi volio da procep nazvasmo njegovim, ali da je od prošle godine Tomičin prolaz u pitanju. A tamo ka Kulama, stene su dominantne. Oštre i izazovne.
Kule i ne bi bile zanimljive, da nije do njih tako teško doći, bar iz ovog pravca. Ali najviši vrh ima Zmajevu jamu, prolaz (tunel) sa jedne na drugu stranu grebena. Ovde legende o planini svi doživeše kao stvarnost. Zmaj ovde slomi jedno krilo, kaže legenda, ali probi planinu, pa odlete do Potajskog vrha na Kapi Moračkoj, gde napravi, na istoj nadmorskoj visini, istu takvu rupu, te osta bez drugog krila.
Mi krenusmo putem zmaja, pa sutradan nakon penjanja Lukanjeg čela, slikanja na mestu gde je nastala talična naslovna strana knjige “Planinom”, odosmo preko vrha Vojnovac, uz legendu o vilinim kapima, poteklim suzama zbog žala za prelepim Vojinom, što ga ubi neman iz Manitog jezera, - krenusmo ka vrhu Zagradac na Kapi, sa kojeg vrha se vidi mesto gde je zmaj završio svoj let. I u svemu uspesmo i put nam bi zmajevit.
Usput treba proći i Đavolje ploče, ali i one su darežljive, pune sočnih malina. No imenom opominju na oprez, kakav traži planina.
Jato konja na prevoju iznad Utlice, gde imaju široku lokvu za napajanje, kao i okolnu bujnu travu, - u sampasu zaigra svoj ples...