Divan dan i dobra vidljivost omogućili su nam da doživljaj Kolate ostane upečatljiv, da sa penjanjem tri vrha ovo bude najzahtevnija tura, teža od penjanja vrha Maja jezerce.
To što penjanje vrha Maja jezerce nije bilo sa osećajem veće težine, naročito ne u skladu sa očekivanjima i time što su prethodnog dana neke planinarske grupe sa ovog vrha pristizale do u noć, umorne i iznemogle i sa pričom o naporima, - doprinelo je i to što smo krenuli još u 4h, pa su već posle 9h i poslednji iz grupe bili na vrhu, a dnevna vrućina je nastupila tek posle toga.
Staza je bez posebnih tehničkih poteškoća, a to u pravilu ne predstavlja ni lednik dugačak više od kilometra. No završni uspon sa grebena je nešto drugo, ako je sneg u većim ostacima ovde i nije moguće izaći bez cepina i dereza, što nama ovaj put nije trebalo, ali nam je trebao oprez u procepu i na lako pokretnom materijalu sipara, koji onemogućava normalno penjanje.
Povratak preko jezera, njih čak šest, bio je sa osećajem da je pred nama još pola dana i da ćemo do noći imati više sati za odmor u kampu. Jezera su praktično na dva nivoa, s tim što drugi nivo predstavaju dva jezera, koja su i najlepša.
Naredni dan smo penjali vrh Maja Rosit, zaista divan vidikovac, ali ako kampujete na Zastanu, ovo je vrh koji je odatle valjda najlakše popeti na Proletijama, jer ovde nećete imati nikakvog penjanja stenovitih staza. No odvade je najlepši pogled na Maja jezerce, kao i ostale vence i prokletijsko carstvo.