Kažu da je planina Jadovnik ovo slikovito ime dobila na osnovu onoga što,
naročito zimi, može da priredi svojim posetiocima. Tada je ne samo u pravilu
visok sneg, već je prostranstvo grebena, njegovih poljana i jednoličnih vrtača
takvo da tu po magli, koja je uvek moguća, može zalutati meštanin ili drugi
dobar poznavalac terena.
Ako je ovo leti više turistička lokacija, naročito imajući u vidu vodopade
Sopotnice i njihovo okruženje, zimi i po snegu vrhove Jadovnika mogu proći
samo planinari spremni na napore.
Upravo zato, obično pred novu godinu prolazimo vrhove ove planine. Tako bi
i za vikend 23-25.12.2005. godine (sa Spomenkom, Fićom, Ivanom, Ljubom i Svetlanom).
To je u ovo vreme u pravilu prvi ozbiljniji dodir sa snegom, koga u ovo doba
godine samo treba gaziti. A pred novu godinu sve planinarske akcije društava
vezane su za taj doček, pa i tu prazninu treba ispuniti ovakvom akcijom.
Svaka planina ima svoje posebnosti i zavisno od godišnjeg doba pruža drugu
sliku, pa tako Jadovnik zimi, pred novu godinu i u snežnim uslovima ostavlja
sliku ozbiljne planine. Tada joj treba doći u pohode.