Svi koji su, putujući od Novog Pazara i dalje Ribarića ka Rožajima, posmatrali okolinu prosto ne znaju gde se nalaze i to ne mogu porediti sa drugim ambijentima u Crnoj Gori, pa ni sa kanjonima Morače ili Tare. Put se vere između provalija, čas je na njihovim ivicama, a čas će tuneli povezati nepovezivo, pa onda mostići preko Ibra, reke koja nastaje nedaleko od Rožaja, gradića na 1000 m nadmorske visine, koji kao da je ovde sakriven. Šumski ambijent je takav da i on čini poseban doživljaj. Naročito su bujne četinarske šume južno od Rožaja, uz reku do izvora Ibra koji odavde putuje do Kraljeva, a nad šumama izranja Hajla, jedna od najvisočijih planina na našim prostorima, jer doseže 2403m. Visinu preko 2200m ima njen greben dugačak desetak kilometara, što seže od vrha Amhica (2271m), te susedne Rusulije (2381m) i Žljeba (2326m) na istočnoj strani, do Škreljske Hajle na zapadu, Cmiljevice i Mokre planine. A tek preko puta, kada se popnete na greben Hajle, na jugu je Rugovska klisura, kojom teče Pećka Bistrica, koju grade više vodenih tokova iz procepa među visovima, a preko puta čitav splet visokih vrhova, vezanih u celinu, od Lumbarske planine i Koprivnika, te vrhova Žuti kamen (2522m) i Bogdaš (2533m), do Bogićevice i njenog vrha Maja Rops (2501m), dalje Đeravice (2656m) i drugih vrhova Prokletija, čijoj porodici u žirem smislu pripada i Hajla.
Pod okomitim severnim liticama Hajle, na visini oko 1450m nalazi se katun Bandžov, u kome je na samom ulazu planinarski dom koji je pre tri godine sagradilo Planinarsko društvo “Jelenčica” iz Rožaja. Kada je dom otvoren, bili smo prva ekipa iz Beograda koja je ovde našla novi planinarski kutak, uz gostoprimstvo domaćina koje traje.
Ovo su bili dovoljni razlozi i uslovi, a posebno motiv, da po treći put zimi organizovano planinarski dolazimo ovde. Tako smo nas petoro 4. februara 2006. godine popeli najviši vrh Hajle, visok 2403m, po visokom snegu i u ambijentu koji nije moguće ni slikama dočarati.