A na vrhu Srednjeg koma ne samo stub sa zastavicom koje je postavio Vlaja, već i plastična kutija sa poklopcem, u kojoj su sveska i pečat. U svesci piše da su prvi uspon izveli Nebojša Vlajić i Dragoljub Dražević dana 9.7.2005., a da su pečat i obeležja postavili članovi PD „Zmaj“ iz Zvečana, Ljubiša Miljković i Nebojša Vlajić dana 10.9.2005. godine, što je dan kada sam ja peo prvo Južni i potom Sjeverni kom normalnom stazom od Ljubana, a uveče se video sa Vlajom.
U knjigu na Kučkom komu upisujem, u 11h, da smo popeli Srednji kom, te da ćemo pokušati penjanje Sjevernog koma iz Međukomlja. Čelikovć – Čelik, poznati planinar iz Gornjeg Milanovca, koji je toga dana doputovao i popeo Sjeverni kom od Ljubana, sutradan će u istu knjigu zapisati da nas je zaista sreo kod izlaska sa suprotne strane na Sjeverni vrh.
Znao sam da kod Sjevernog koma problem čini jedna kosa ploča i nisam znao kako izgleda izbliza, ali sam teren više puta ranije osmatrao i spuštao se sa vrha u tom pravcu. Kakav je teren odozdo do te glavne prepreke, nisam ni to potpuno znao, ali bar na oba navedena pravca nije bilo nikakvog lutanja. Direktno smo naravno išli tamo gde treba. Ploča o kojoj je reč je takav problem, da ovde moram zapisati da bez alpinističkog iskustva i opreme, odnosno obezbeđenja, ne krećete ovamo. Ne bih voleo da budem podstrek za takvo nešto.
Ploča je glatka, vrlo strma i bez ikakvih hvatova, a ako u nju uđete, već posle nekoliko koraka najgore je što nema povratka, jer je povratak vrlo opasan, čak nemoguć, a inače tu visite nad ponorom. Ne postoji mogućnost uklizavanja ni deset santimetara. Još ako se uđe pa pogreši u proceni kuda je najbolje kretati se! Naravno i da ploča mora biti suva i lepo vreme, kakvo smo mi imali, ali smo i krenuli na akciju ne čekajući vikend, zbog upozorenja proisteklog iz vremenske prognoze.
Ali kada savladasmo ploču, vidimo Čelika sa drugarom na susednom desnom vrhu, a to je u stvari predvrh, što znači da je, prvi put penjući se, pogrešio i na prilazu vrhu nije krenuo desno u procep, već produžio pravo. Morali smo ga ubeđivati da se vrati, jer se odozgo čini da je prelaz lako moguć. Silazak sa ovog predvrha ka glavnom vrhu nije sasvim bezbedan, pa je ovo razlog da se na ovoj raskrsnici postavi par markacija, jer ostalo nije sporno niti je moguća markacija.
Osećaju pobede i uspeha nigde kraja, a i postasmo svesni da skoro lako
u povratku penjemo i Vasojevićki kom, gde se u svesku upisujem u 16,45h.
Pa to su četiri koma na Komovima u jednom danu!
Zaista nesvakidašnje i za pamćenje!