Za Komove su svi čuli, bar planinari, ali i mnogi drugi. Ta stenovita ruža vrhova nekada je smatrana najvišim vrhovima u Crnoj Gori, ne bez razloga, jer dominiraju u širem prostoru, ne samo najvisočiji Kom kučki sa 2487m, a tek su kasnija preciznija merenja pokazala da je nešto veći najviši vrh Durmitora, sa 2523m.
Na Komovima planinari penju tri koma, pored Kučkog visokog 2487m, koga nazivaju i Južni kom, kao drugi Sjeverni ili Ljevorečki sa 2469m, koga nazivaju i Ljubanski, te Štavni najbliži i najlakši za penjanje Vasojevićki kom visok 2460m. Obično se tri koma penju u posebnim dnevnim akcijama, nekada se u jačim akcijama penju Kučki i Ljevorečki, što podrazumeva spuštanje ka ulazu u Međukomlje i put ka Ljubanu, ili spust sa Južnog ka Rogamu i dolini kojom se opet stiže do Ljubana. Nije poznato da je neko peo dodatno i Vasojevićki kom, dakle tri koma u danu, ali je to za kondiciono bolje planinare izvodljvo.
No ovde je reč o penjanju četiri koma u jednom danu, što podrazumeva penjanje i Srednjeg koma, koji se nalazi između Južnog i Sjevernog, a taj kom se ne penje u planinarskim turama. To je razumljivo svakom, jer kada se popne na Kučki, vidi nedostupnu izjedenu masu susjednog neosvojivog vrha. No prošle 2005. godine Vlaja iz Zvečana mi reče da je više puta tražeći rešenje uspeo da se popne na taj vrh, a i zaista, od tada se na njemu vidi stubić i zastava koju je postavio upravo prošle jeseni. Zato ove jeseni, i to za memorijal Vincek/Milošević, planirah da taj njegov uspeh ponovim, a i dodatno da pokušam uspon na Sjeverni vrh iz Međukomlja, što par godina osmatram, pa onda ako mognemo na kraju i Vasojevićki, što su ne tri, već četiri koma u danu. I uspesmo, sa božjom pomoći! A za takvu akciju potrebni su odabrani, ne više od trojke, i ovde su to bili moji drugari Aca Urošević i Ljuba Radovanović.
To znači ne samo četiri najviša vrha, koma, u danu, već i dva nova pravca, kojima ne idu ni pojedinci, a kamo li planinarske akcije. I to na čuvenim Komovima! Zato da vidimo.
Prethodnog dana smo doputovali na Štavnu, razapeli šatore, pa posle podne popeli Ljevorečki ili Sjeverni kom. A onda se naspavali, i planirali naredni dan. Na ovakve akcije se kreće odmoran, miran i rano ujutro, sa viškom potrebnog vremena.
Krećemo od šatora u 06,30h, pa iz Međukomlja ka centralnim stenama i Srednjem komu, odmah na početku. Dok smo odmorni rešavamo nepoznanice. Penjemo kockasti vrh u Međukomlju, odakle vidimo susedne vrhove. Ka Srednjem komu se valja nešto levo od grebena sputiti i ivicom sipara uz stenu krenuti ka procepu među glavnim vrhom i njegovim istočnim najvišim odvojkom. Ali ovamo mogu ići samo dvojica, treći je višak i često ugrožen padom kamena, što je ovde sve vreme u izgledu. Odskoka najčešće nema, jer to znači pad. Ali nije lako ni naći dobar prolaz, pa i mogućnost vraćanja, koje se ne može izvesti, niti je uputno, istim pravcem, naročito ne u centralnom procepu. Gore iznad procepa, treba ne samo nastojati da ne odletite sa nekim kamenom, već se mora pamtiti i kuda ste se popeli. Skoro i nema alternativa, pa treba imati osećaj za dobar metod penjanja i spusta.
Pred samim vrhom dočekuje sasvim izjedena grebenska kamena masa, raspukla i čini se sklona padu, široka manje od pola metra i visi nad ambisom levo i desno, a preko nje se mora, ako već hoćete gore. Alternativa je možda gora - viseće ploče preko kojih je sitni materijal i tu je skoro nemoguće kretati se. Južni kom i njegov prilaz pred vrhom pri ovome su ravnica, a i sasvim bezbedan teren. Ovde pak idete na vlastitu odgovornost i stalno vodeći računa o sebi i saputniku.